Donosimo vam intervju sa sarajevskim metalcore bendom Asthetic Empathy-jem iz BIH. Ekipa koje je prije 10-tak godina počela raditi pod nazivom Kursk, nakon nekoliko promjena u sastavu i stilu pronalaze se i mjenjaju naziv u Aesthetic Empathy. Nedavno su dovršili snimanje svog albuma prvijenca Definement koji sadrži ukupno 11 pjesama ali nisu još pronašli odgovarajućeg izdavača. Posvetili su veliku pažnju produkciji, masteringu koji je rađen u New York-u, te samom dizajnu albuma za koji je odgovoran Goran Lizdek. A bend čine Samir Džuzdanović (vokal), Mahir Bajrić (vokal), Branislav Kašćel (gitara), Saša Naprta (gitara), Damir Opalka (bass) i Stefan Komljenović (bubnjevi).
Pozdrav dečki i dobro nam došli na stranice Croatian Metal And Rock portala ! :)
Predstavite nam malo sebe i ostale članove benda, čime se baviti osim što svirate?
Saša: Mi volimo reći da smo jedan akademski bend (smijeh). Pjevač Mahir Bajrić je diplomirani psiholog, što je veoma zgodno kad vam treba rame za plakanje. Drugi vokal, Samir Džuzdanović je apsolvent na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, veoma zahtjevnom smjeru - 'Automatika' i naš budući inženjer početkom iduće godine. Basista, Damir Opalka je također apsolvent na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, smjer - informatika i on se već duži niz godina profesionalno bavi svojom strukom - programiranjem. Solo gitarista, Branislav Kašćel privodi kraju Šumarski fakultet u Sarajevu i od njega očekujemo da otkrije neku endemsku vrstu drveta i proizvede nikad viđene custom made gitare za AE! (smijeh). Stefan Komljenović, bubnjar (takođe i u bendovima Silent Kingdom i Filling Silence), je ujedno i dugogodišnji audio producent, zahvaljujući kojem smo i snimili album. besplatno! Sa 24 godine on već ima osam godina radnog iskustva i preko 3000 audio radova, među kojima su mnogobrojni albumi domaćih bendova, singlovi, prepoznatljivi identifikacijski džinglovi kultne sarajevske 202-ke (na kojoj je radio do gašenja), a ujedno je i student Komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Moja malenkost, Saša Naprta, ritam gitarista. Imam čast da kažem da sam osnivač AE-a, još u vrijeme kada je to bio Kursk, uz to dugogdišnji uposlenik FTV-a kao organizator programa, a i kolega Stefanu na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, smjeru Komunikologije.
Sve u svemu trudimo se biti aktivni i u stvarnom životu, u isčekivanju dobrog record deal-a! (smijeh)
Svoju priču ste kao bend započeli 2002. godine kao "Kursk", kako je došlo do promjene imena a i stila...
Stefan: U jednom momentu smo jednostavno shvatili da smo svi u potpunosti zadovoljni novonastalim zvukom i stilom i da je to ono na čemu se želimo zadržati. Spontano smo evoluirali u neki atmosferični/emotivni (ne "emo") metalcore, a onda je Džuzda taj novi početak okrunio i novim imenom.
Krije li ime Aesthetic Empathy neku priču ili značenje?
Samir: Ne krije neko univerzalno značenje...ako ga uopće ima onda je interno i, u neku ruku, proizvoljno dato. Empatija mi je bila interesantan pojam u vrijeme kada smo davali ime bendu. Na izvorno značenje te riječi sam prilijepio "aesthetic" i "aesthetic empathy" slobodno preveo kao "spoznaja lijepoga u svemu što te okružuje". Stvar je u nekoj implicitnoj harmoniji koja nam je svima, još uvijek, pred očima... Uprkos svim životnim glupostima, mislim da je svaki član još uvijek u stanju da je vidi. Vjerujem da je ovo najbitnije što stoji iza toga imena.
Predstavljate se kao metalcore bend, koji su vam uzori od stranih grupa?
Stefan: Konkretne uzore nemamo, ali bi zato lista žanrova koji su utjecali (i utječu) na nas bila ogromna. Svaki član Aesthetic-a ima veoma raznolik muzički ukus, a šestorica nas je u bendu - od reggae-a i trip hopa do najbrutalnijih metal zvukova. (smijeh)
Nakon promjene imena bendu se pridružio još jedan vocal. Mahire, kako si se ti uklopio u bend?
Mahir: Tokom prvih snimanja mojih vokala u studiju, svi smo bili jako zadovoljni kako to sve zajedno zvuči i to je bilo to, odlično smo se uklopili.
Nedavno ste snimili album "Definement, jeste li pronašli izdavača?
Damir: Nažalost, još uvijek smo u potrazi za odgovarajućim izdavačem, no ne odustajemo (smijeh). Smatramo da album i ono što radimo vrijedi, tako da ostajemo uporni!
Neke od pjesama s albuma ste predstavili publici, kakve su reakcije? Jer ipak znamo koliko ljudi mogu biti kritični....
Stefan: Reakcije su bolje nego što smo očekivali. Čak su i "najteži" kritičari dali veoma pozitivan feedback i pružili nam podršku, što nam svakako daje još više volje za rad. Često od fanova dobijamo poruke poput "ne slušam metal, ali vi ste mi se jako svidjeli". To nas posebno raduje (smijeh).
Tko piše tekstove i u čemu nalazite inspiraciju za to?
Samir: Za tekstove sam zaslužan ja i oni bi bili neka verzija "života, svemira i svega ostaloga", samo bez dijela sa odgovorima. Nema neke velike filozofije u njima... opisi okolnosti u kojima se nalaziš, okolnosti koje sam stvaraš, naše interpretacije i naše (ne)mijenjanje u skladu sa tim istim tokom, i prepoznavanje nekog uzročno-poslijedičnog lanca u sebi. Naravno, sve to upakovano u teške riječi da to zvuči dublje nego što stvarno je (smijeh)
Hoćete nam otkriti za koji pjesmu ćete snimiti spot?
Stefan: Sudeći po reakcijama publike, to mora biti "Dualism"
Čime se bavite osim muzike?
Damir: Osim muzike koja nam je zajednička crta, AE je skup osoba sa dosta različitim zanimanjima, tako da je lista stvari kojima se bavimo pored muzike poprilična. Da sad ne nabrajamo sve recimo da pored muzičara imamo i ninje, mornare, šumare, geekove, psihologe, producente itd. (smiijeh)
Ove godine ste trebali svirati na UFO (Urban fest Osijek) festivalu, ali na žalost ste morali otkazati svirku, što se dogodilo?
Mahir: Svi smo se jako radovali odlasku u Osijek, obilasku grada, upoznavanju ljudi, svirci i samom putovanju, a nismo išli zbog toga što je Stefan, naš bubnjar, slomio ruku i neko vrijeme je morao nositi gips.
Koliko često nastupate i koji je koncert ostavio na vas najpozitivniji dojam?
Saša: Ne računajući nastupe koje smo imali sa Kursk-om, moram naglasiti da smo AE predstavili publici tek u siječnju ove godine. Kompletan proces pripremanja albuma je trajao 3 godine i u tom periodu smo se 'krili' od očiju javnosti i nismo željeli prezentirati polovične uratke. Prva svirka se održala u sarajevskoj SLOGI 28.siječnja ove godine, kada smo predstavili svih 11 pjesama sa albuma i obradu Pink Floyda-High Hopes koja je primljena vrlo dobro. Od tada nismo imali veliki broj nastupa, nešto zbog baksuza koji se dogodio našem bubnjaru, a nešto i zbog toga što organizatori često ne odgovaraju na mail! (smijeh). Definitivno moram izdvojiti Demo Fest u Banja Luci, gdje smo, pored osvojene nagrade, iskusili nevjerojatno uigranu organizaciju, pristojne ljude, odličan stage i binsku opremu, te fenomenalan trodnevni provod! (smijeh)
Jeste li dosad svirali u Hrvatskoj?
Damir: Nažalost ne. Trebali smo premijerno svirati na UFO festu međutim naš bubnjar je imao nezgodu, ali se nadamo da će nam se što prije ukazati prilika da se upoznamo i sa hrvatskom publikom.
Na Demofestu u Banja Luci ove godine (2011.) ste zauzeli treće mjesto što vam je donjelo binsku opremu u iznosu 3000 eura.
Saša: Osvojena binska oprema čini veliki pomak za bend u tehničkom smislu i definiranju zvuka, ali je sama činjenica da smo u konkurenciji od preko 400 bendova upali među 30 koji su se natjecali pa onda još i osvojili treće mjesto, prouzrokovala snažan pozitivni psihološki efekat u bendu i jak poticaj za daljnji trud, što je još i ljepša nagrada. Uz nagradu iskusili smo tri fenomenalna dana, gledali odlične bendove i upoznali mnogo dobrih ljudi. Velika je šteta što je jedan ovako snažan regionalni festival, koji je pružao priliku mnogim kvalitetnim bendovima da se pokažu i osvoje vrijedne nagrade, morao nakon ove godine zatvoriti svoja vrata za sva vremena.
Želite li za kraj nešto poručiti hrvatskoj publici?
Saša: Izdvojite koju minutu, poslušajte AE na youtube-u, reverbnationu i sl. i ako vam se svidi zovite nas u svoj grad...bilo koji, bilo kada (smijeh). Jako nam je stalo da se predstavimo uživo gdje god smo dobrodošli, ipak se energija i emocije mogu prenijeti samo licem u lice sa publikom, a mislim da imamo dovoljno i jednog i drugog da obiđemo cijelu Hrvatsku dva puta...i možda još koji put! (smijeh)
Hvala vam dečki na ovom intervjuu, želim vam puno sreće u daljnjem radu i da što prije zasvirate i kod nas!