Apocalyptica je četveročlani sastav iz Finske koji sačinjavaju tri violončelista: Eicca Toppinen, Perttu Kivilaakso, Paavo Lotjonen i bubnjar- Mikko Siren. Povodom njihovog koncerta, 18. kolovoza, na Arena Festu 2011. u Puli, održala se press konferencija na kojoj smo bili prisutni kolega Darjan Koprivnikar (Wildchild) i ja. Imali smo sreće, te uspjeli postaviti čak sedam pitanja, a vi u daljnjem tekstu možete uživati u neobičnim odgovorima talentiranih Finaca. Saznajte sve o potencijalnoj suradnji s Nightwishom, maženju u busu i čudnim nazivima njihovih instrumenata. Ako vam ovo nije dovoljno, izvještaj s koncerta također možete naći na našim stranicama.

 

2008. godine s pjesmom "I Don't Care" osvojili ste drugo mjesto na Billboardovoj Hot Mainstream Rock Track ljestvici. Bili ste neposredno ispod AC/DC-a, te iznad Metallice čije su vas obrade proslavile. Jeste li tada postali svjesni svog uspjeha ili postoje trenuci kada ste bili više ponosni na sebe?

Eicca: Naravno da postoje momenti kada smo bili ponosniji, ali osjećaj nakon ovakvog uspjeha je nevjerojatan. Ostaviti Metallicu, Guns'N'Roses i slične bendove iza sebe je neopisivo.

Mikko: Posebice AC/DC. Tko su oni? Neki vrlo čudan bend. (I bend i novinari umiru od smijeha)

Eicca: Hm. Ma, čuo sam ja za njih. (Zbunjeno gleda u Mikko-u) Mogu ti odsvirati neku pjesmu ako želiš. (Smije se) Svaki put kad dobiješ nagradu ili budeš dobro rangiran na određenoj ljestvici osjećaš se fenomenalno u tom trenutku, ali to ostaviš iza sebe i ne razmišljaš više o tome.

Puno je metal bendova u Finskoj, ali samo su se tri uspješno probila na američko tržište: Apocalyptica, HIM i Nightwish. S Ville Valom ste već surađivali na pjesmi "Bitter Sweet". Kako to da do sada niste radili s Tuomasom Holopainenom i možemo li očekivati zajedničke projekte u budućnosti? (Nastaje smijeh svaki put kada kažem neko ime na Finskom, jer moj, očito pogrešni akcent, zabavlja članove Apocalyptice)

Eicca: Što se tiče Tuomasa, njegov brat blizanac svira s nama. (Smije se i upire prstom u Perrtu-a) Da, moguće da ćemo surađivati. Dobri smo prijatelji s dečkima iz Nightwisha. S druge strane, mislim da se naša i njihova glazba ne podudaraju baš puno, barem za sad. Ali, već smo svirali zajedno na nekim koncertima. Na primjer, kada su završavali svoju svjetsku turneju 2009. godine svirali smo u Hartwall Areni u Helsinkiju. S njima smo razvili dobre odnose. Trenutno nemamo nikakve zajedničke planove. Mislim da su oni zauzeti sa svojim filmskim projektom ili s bilo čim ludim što sada rade. Ali, možda jednog dana.

Evo sad jedno pitanje za Eiccu, iako ste na prethodna mogli svi odgovoriti (Paavo lijeno odmahuje rukom na moje zapažanje kako se nisu potrudili baš dati odgovore): poznato je da je Paavo ovisan o skijanju. Perrtu voli slušati klasiku i opere, a Mikko Celine Dion. (Mikko diže palac gore, a novinari i ostatak benda se smiju). Ima li nešto što tebi okupira vrijeme osim Apocalyptice i obitelji?

Eicca: Hm. Da. (Izgleda pomalo zbunjen pitanjem te smišlja odgovor) Volim vrtlarenje, penjanje po drveću i rezanje istog, skupljanje kamenčića i mokrenje u šumi. (Govori sarkastičnim tonom, dok se svi guše u smijehu)

Mikko: Mokrenje u šumi? (Zagrcne se vodom koju je upravo pio i počne se smijati)

Nakon nekoliko pitanja tipa jeste li umorni i volite li Symphony X došao je red na mene da ih ponovno malo ispitujem.
Vaš najimpresivniji nastup koji sam gledala bio je na otvaranju Olimpijskih igara. Postoji li neki tajni dogovor između vas i vlade u kojem su se oni obvezali zvati vas na sve velike događaje, jer ste pored Olimpijskih igara svirali i na Euroviziji?

Eicca: Hahaha, da. Gle, uvijek postoji osoba koja je zaposlena da sakupi i napravi program za neki događaj. Na žalost, mi te ljude poznajemo osobno jako dobro, te su oni željeli da mi sudjelujemo u ovim manifestacijama. Posebno na Olimpijskim igrama, koje su zvučale puno drugačije kada su nam ih oni opisivali. I nismo baš bili ponosni na sebe što smo sudjelovali. Bilo je grozno. Grozno! (Smije se)

(Od svih novinara ponovno ja držim ruku u zraku na što mi se Mikko smije, te pokazuje prstom na, po mišljenju drugih, novinara u zadnjem redu)

Mikko: Gospodine u zadnjem redu, izvolite. (Ne može se prestati smijati)

Tzv. novinar: Mislim da bi mladi bendovi u Hrvatskoj, koje ste vi nadahnuli, željeli znati koji je od vas najpopularniji među djevojkama?

Perttu: Ti. (Pokazuje rukom na novinara dok ostatak dvorane zbunjeno gleda prema njemu)

Mikko: Upoznajte našeg pjevača, Tipe Johnson.

Eicca: Tipe Johnson! (Svi plješću)

Tipe: Osjećao sam potrebu da nešto pitam. (Smije se) Mogu li pitati Perttu-a jedno pitanje?

Perttu: Aha.

Perttu, tvoj prvi instrument je bilo violončelo pod imenom "Pasi". Kada si rekao to ime, svi su se smijali, a ti si tvrdio kako šalu mogu shvatiti samo Finci. Možeš li nam barem okvirno dati odgovor na pitanje, što je bilo toliko smiješno u nazivu?

Perttu: Možeš li izbaciti neke riječi koje kažem? (Nelagodno se meškolji i priprema za priču) Hm. Pa. Pasi je finsko ime, ali kada si u osnovnoj školi, tako zoveš svog pišu. Pišo (willy) na engleskom označava ono što se nalazi među našim nogama. (Pogledava si u međunožje)

Mikko: Ne nalazi se među tvojim, već našim. (Pokazuje na sebe i Perttu-a)

Perttu: Jednostavno rečeno, mi bi ga trebali imati. (Zastane na trenutak) Svi! (Pogledava u ostatak benda) Tako da, smatrao sam da je taj naziv smiješan.

Eicca: Pasi!

Perttu: Pasi. (Govori potvrdnim tonom na prijašnji Eicca-in uzvik)

Bili ste više puta u Hrvatskoj. Koji put vam je najdraži i zašto?

Mikko: Ovaj danas. Zbilja je dobar prostor u kojem sviramo. (Smije se)

Eicca: Aha. Ovo ljeto smo svirali u više dvoraca i parkova, a takvi prostori odgovaraju našim nastupima, jer odišu teatralnom atmosferom. Današnji nastup će biti nešto jako, jako posebno. Mi ćemo održati najbolji koncert do sad!

Nakon nekoliko ne baš zanimljivih minuta, odlučila sam ponovno gnjaviti članove benda svojim pitanjima.

Eicca: Vi tamo, vaše prvo pitanje danas. (Smije se i gleda u moju podignutu ruku)

Možete li izabrati jednu najljepšu i najgoru stvar koju ste doživjeli na dosadašnjim turnejama?

Eicca: Uf, to je nemoguće izabrati. Turneje u različitim mjestima se jedna od druge posve razlikuju. Drugačije stvari su loše, a drugačije dobre.

Perttu: Mislim da je generalno najbolja stvar ta što vidimo nove kulture i ljude svugdje po svijetu, koje ujedinjuje glazba. Oni ju slušaju i razumiju na isti način. Tako da, uživam u tome kada vidim koliko smo svi mi ljudi zapravo jednaki.

Eicca: Ali biti ovdje. Svi se sjećamo kada smo vas prvi put posjetili. Bili smo na turneji po Turskoj i krenuli prema gore. (Pokazuje prstom na virtualnoj karti kako su se penjali od Turske prema Hrvatskoj) Ne mogu se točno sjetiti godine. Mislim da je to bilo 2006. ili 2007. Zapravo, mi ti se odlično sjećamo turneja; iako smo svirali dobrano preko tisuću koncerata.

Kako se podnosite na turnejama? Sigurno je jako teško biti zatvoren s trojicom muškaraca u autobusu ili avionu na više mjeseci.

Perttu: Srećom, svi se volimo maziti. (Nastaje gromoglasan smijeh u prostoriji) Da, da, to je uobičajeno. (Još uvijek se svi smiju)

Eicca: Naravno, svašta nam se dešavalo tokom svih ovih godina, ali ne znam, iz nekog razloga, mi se fenomenalno zabavljamo.

Perttu: Ali također i radimo puno na održavanju dobrih odnosa. To je glavna stvar u preživljavanju tako male grupe ljude. Moramo se brinuti jedni za druge i to je jedini način da napredujemo. (Paavo perverzno zagrli Perttu-a)

Eicca: Nekada je teže, jer smo zatvoreni u autobusu s petnaest drugih ljudi i nismo samo nas četvorica u pitanju. Uglavnom putujemo sa svojom ekipom i onda nas je sveukupno šesnaest osoba zatvorenih skupa. Kada si četiri tjedna za redom s istim ljudima.

Perttu: A ne vole svi maženje. (Perttu je napravio tužni izraz lica dok se svi smiju)

Eicca: Huh, da. Oni su Nijemci, a to još dodatno otežava život. Šalim se. Dobri su oni dečki. (Pogledava u Perttu-a, koji se smije)

Mikko: Zapravo, iza kuta se skrio neki ljutiti Nijemac koji nas sad promatra. (Svi se smiju)

Gospodin Goran Bakić nakon ovog pitanja zatvorio je konferenciju.

 

GALERIJA FOTOGRAFIJA S ARENA FESTA