Sabaton je švedski power metal bend, formiran 1999. godine. Uglavnom pjevaju o ratovima, a do sad su snimili šest studijskih albuma.

Oni nisu samo odličan metal bend s nevjerojatnim live izvedbama. Oni prerastaju u svjetski pokret protiv ljudske ignorancije i gluposti. Voljela bih da se njihovi fanovi, bataljoni i vučji čopori, povežu i učine ih još prepoznatljivijim, jer su oni ljudi koji kroz odličnu glazbu mijenjaju svijet. S dubokim poštovanjem prema svemu što rade, u mom će srcu uvijek imati posebno mjesto.

U Zagrebu sam imala priliku razgovarati s pjevačem, skladateljem i tekstopiscem, Joakimom Brodenom.

Na World War turneji ste od 27. kolovoza 2010. Rasprodali ste većinu koncerata. Jeste li očekivali ovoliki uspjeh?

Ne uopće. Znali smo da će nekoliko koncerata biti rasprodano. Na primjer, mali klubovi u našoj zemlji. U nekim državama smo znali da ćemo popunit veće dvorane, ali, imati ovoliko ljudi na turneji, ne. Zapravo je puno, puno više ljudi, nego smo ikada mogli i zamisliti. Što je, rekao bih, odlično iznenađenje. (Nasmije se)

Trenutno promovirate svoj najnoviji album "Coat Of Arms". Na njemu se nalazi pjesma "Uprising" za koju ste snimili i spot, a zanimljivo je da ste prilikom snimanja videa surađivali s poljskom vladom.

Uuu, da. Poljska vlada nas je opremila s dosta toga. Režiser ovog spota, Jacek Raginis, je u rodu sa zapovjednikom Wladyslawom Raginisom, koji se borio u bitci kod Wizne, o kojoj pjevamo u pjesmi "40:1"; pa nas je on mogao financirati. Također, poljska vlada nam je "posudila" i jednog od njihovih generala. Tako da je vođa poljske pobune (Uprising) u videu zapravo današnji general. Zatim smo doveli Petera, švedskog glumca, koji je glumio i u "Zakonu braće", "Fargu" i takvim filmovima. On je odrastao u mjestu koje je udaljeno od Faluna jedan i pol sat, pa smo mislili: "On mora biti jednako sjeban kao i mi". Pitali smo ga ako želi glumiti u našem spotu i... Htio je. Tako da, ne znam. Imali smo nevjerojatne sreće da nam se ukazala prilika da napravimo ovakav materijal.

Misliš li da video obrazuje mlade ljude?

Ne Poljake. Oni već sve ovo znaju. Nadam se da će ljudi izvan te zemlje saznati nešto novo o tom događaju. Puno osoba je čulo za poljsku bunu, ali ne znaju što je to. Nadam se da će stanovnici Švedske, Hrvatske ili na primjer Britanije čuti pjesmu i zapitati se: "Hej, o čemu se tu radi?" Te pronaći informacije. Danas je to lako. Sve se može izgoogleat.

Misliš li da je malo bizarno da se publika fenomenalno zabavlja na vašim kocertima dok vi pjevate o krvi, patnji i smrti?

To je paradoks. Ponekad kada slušaš album i gledaš riječi pjesama, čini se kao da pišemo o tragičnim trenucima, ali onda odeš na koncert i samo se želiš zabaviti. Tako da, da, to je pomalo paradoks. Stojimo na pozornici, plješćemo rukama; nagovaramo publiku da plješće na recimo "The Price Of A Mile" i oni sretno pjevaju. I ja se smiješim, jer se prokleto zabavljam; ali onda, dok radiš sve to, shvatiš: "Jebote, pa mi pjevamo o pola milijuna ljudi koji su umrli". To je paradoks, slažem se, ali ne mogu si pomoći, previše mi je zabavno kada sam na pozornici.

Čini mi se da ste postali puno popularniji od kad ste potpisali za Nuclear Blast.

Nuclear Blast pomaže, ali nije glavni razlog našeg uspjeha. Veći razlog su koncerti koje održavamo, a uz to smo promijenili i booking agenciju. Sad smo pod Rock The Nationom.

Radite li na novom materijalu?

Uvijek.

Koju tematiku ćete obrađivati?

To je tajna. (Smije se)
Još uvijek nismo definitivno odlučili, ali reći ću ti, tematika je o ratu. No, iznenadit ćete se. Nismo daleko dogurali s pravljenjem materijala. Trenutno smo samo odlučili koja će nam biti privremena tema, kako bismo znali u kojem ćemo se smjeru kretati. Što se tiče pjesama, počeo sam ih pisati više-manje odmah po završetku snimanja posljednjeg albuma. Stvar je u tome da smo užasno puno na turneji i nikako nismo imali vremena za skupiti sve ideje. Mislim da će biti puno neprospavanih noći u prosincu i siječnju. (Nasmije se)
Vjerojatno će ovaj album biti malo tužnija priča od "Coat of Armsa".
Trebali bi ga izdati prije ljeta 2012. godine.

Sabaton ima zanimljive fanove. Oni su poput vaše vojske, ili tako reći, bataljoni.

Mi nikada nismo odlučili kako će se naši fanovi zvati. Znaš, postoji nizozemska grupa fanova, koja se zove "Vučji čopor", ali, "Panzer Battalion" je najpoznatiji naziv. I... Zašto ne? Zabavnije je to, nego se zvati fan klub. Umjesto da kažeš ovo je poljski fan klub, kažeš: "Ovo je poljski bataljon!" (This is the Polish "Panzer Battalion", mother fuckers). (Smije se)

Misliš li da se oni ugledaju na tebe, jer si ti macho muškarac i izgledaš kao vojnik?

Imam ja svoj pivski trbuh. (smije se i štipa po trbuhu)
Ne, mislim da se nisu ugledali na mene. Većina fanova, barem u Poljskoj, su nam više prijatelji nego fanovi. Provodimo vrijeme s njima, družimo se. Oni nam toliko puno pomažu. Zadnje dvije godine smo puno svirali u Poljskoj i kad god dođem tamo, oni znaju da sam u Varšavi. Makar ja i Par idemo samo na PR putovanje ili na odavanje počasti poljskoj buni.
Nazovu nas i kažu: "Pokupit ćemo vas na aerodromu". Mi ima kažemo: " Pustite nas da uzmemo jebeni taxi". "Ne, ne, ne, mi ćemo se pobrinuti za vas". I onda dođu s fakulteta ili posla i pokupe nas. To je zbilja nevjerojatno. Tako da, više su nam prijatelji nego fanovi.
Ono što poljske fanove izdvaja od drugih je činjenica da su oni fenomenalno organizirani. Nije im se svidjelo kako backstage ekipa radi na par koncerata. Sve je kasnilo. Ekipa koja je trebala pomoći nije došla na vrijeme, pa su rekli: "Idući put, mi vam pomažemo." Oni su počeli dolaziti na naše nastupe, nositi naše stvari i gitare. Kada smo ih pitali: "Zašto to radite?" rekli su: "Pokazat ćemo im kako se to radi". Sagradili su pozornicu, kakvu ćemo imati danas, u četrdeset i pet minuta, a to je jako dobar posao.

Vi ste bend koji je najbliži svojim obožavateljima.

Trudimo se. Recimo, danas smo išli na pivu s hrvatskim bataljonom. Hm... prije nekih dva sata. Malo smo popričali, ali na žalost, kao headlineri imamo puno manje slobodnog vremena. Prošli put kad smo bili smo pričali satima, ali, tokom ove turneje, malo nam je zgusnut raspored, a tu su uvijek i novinari koji žele intervju. (pokazuje rukom na mene i smije se). Šteta je stvarno da nemamo više vremena, ali mi smo tu da napravimo dobar show i ako to znači da će nam cijeli dan biti zgusnut, neka.

Sabaton ima najbolju internet promociju koju sam vidjela. Stranice su vam izvrsne. Posebno vaš službeni Facebook profil, na kojem se često nalaze fanovi. Čak i vaši osobni profili su oblik promocije. Vodite li ih sami?

Vodimo ih sami. Ali ja sam vrlo loš "voditelj" Facebooka. (Smije se)
Nemam vremena za praćenje svoje stranice, pogotovo ne kada smo na turneji, ali, pokušam uvijek vidjeti ima li nešto važno, ali ne stignem pročitati sve mailove. Jako mi je žao, ali moram reći da nemam vremena odgovoriti na svaki mail, ali uvijek pogledam barem temu i ako se nešto posebno događa. Sjećam se da sam jednom pročitao mail osobe koju sam upoznao na našem koncertu u Češkoj i taj čovjek i njegova djevojka imali su godišnjicu veze, te smo im čestitali s pozornice. Nije uvijek lako popratiti sva događanja. Nekad prođu i po dva dana da nemamo internet.

Mnogi nacisti i skinheadsi krivo protumače vaše tekstove, te se povezuju s vašom glazbom. Što misliš o tim radikalistima?

Iskreno, nije me briga ako je netko tko voli Sabaton crn, bijel, žut ili plavi jebeni štrumf; ako je katolik ili musliman, što god... Nije me briga ni ako je desno ili lijevo orijentiran; ali zadnja stvar koju želimo je ono što se desilo jučer na koncertu. Svirali smo "Final Solution" i netko je u publici počeo raditi nacističke pozdrave. To nije cool!!! To je jebeno nepoštivanje!

Hoćeš li u buduće reagirati na takve stvari?

Ako odaberu raditi takve stvari javno, da.

Pređimo na nešto veseliju tematiku. Vidjela sam da imaš nekoliko tetovaža.

Samo ovu zapravo! (Skida majicu i pokazuje ruku)

Ozbiljno? Što znači?

Nadam se da ne znači ništa, jer ako znači, onda sam krivo obaviješten. (Smije se)
Moj stari prijatelj iz djetinjstva mi ju je napravio. Zapravo, to je čovjek koji je dizajnirao naš logo. Prijatelji smo već petnaest godina. On je samo crtao po meni. Nije bilo matrice. Inače ti se tetovaža napravi na papiru, pa prenese na ruku. On to sve radi ručno. Zato su neke stvari drugačijih veličina. (Pokazuje detalje na tetovaži)
On samo uzme kemijsku olovku i gumene trake da otprilike napravi crte i onda... Onda sam bio sjeban; jer nisam baš znao kako će izgledati. Nacrtao mi je to otprilike na ruci i pitao me: "Je li ti ovo ogavno". "Ne, nije, ali možda bi trebalo biti..." "Začepi i sjedni". (Smije se)
I onda je podivljao.

Sviđa li ti se sada?

Da, naravno; ali još nije gotova. (Pokazuje kuda će sve ići. Od ruke, preko prsa, do kraja lijeve noge)

Obzirom da si, kao što sam rekla, macho muškarac, jesi li na bilo koji način romantičan?

Romantičan? (Zbunjeno me pogleda)
Jesam, ponekad. Zavisi o situaciji. Na pozornici nisam. (Smije se)

Što je najromantičnija stvar koju si ikada napravio?

Uh, najromantičnija stvar. (Ima pogled mučenika. Razmišlja)
Hm... Što bi to moglo biti? O da! Znam! (Govori to s oduševljenjem)
Moja djevojka i ja imali smo godišnjicu u lipnju i održavao se Sweden Rock festival. To je bilo 2005. godine. Uriah Heep je svirao taj dan, a ona zbilja voli pjesmu "Lady In Black". Stupio sam u kontakt s Berniem Shawom, pjevačem, u backstageu, dok su imali instrumentalni solo i zamolio ga da posveti "Lady In Black" mojoj djevojci. (Zadovoljno se nasmiješi)

Sabaton nikada nije promijenio niti jednog člana.

Ne. Čak smo dobili još jednog ekstra- Daniela, na klavijaturama. Ja sam 1999. došao u Sabaton kako bih svirao klavijature. Saznali su da ja pišem pjesme, a kako oni nisu, pitali su me, možeš li pjevati vokalnu melodiju koju bi želio na pjesmi. Rekao sam: "Naravno". Zvučalo je kao sranje, ali rekli su mi da ću to raditi dok ne pronađu pjevača. To je završilo tako da sam u 2005. bio otpušten kao klavijaturist. (Smije se)

Kako to da nikada niste promijenili člana? Je li to zbog toga što ste bliski prijatelji, pa se baš i ne svađate?

Prvo, mi jesmo jako dobri prijatelji, ali drugo, stalno se svađamo. Ako se ne svađaš, onda ljudi napuštaju bend i stvari se zapravo sjebu. Tada gutaš svoj bijes tjednima i kada se nešto desi eksplodiraš. Kažeš nešto što ne misliš. Bili smo na turneji s mnogim drugim bendovima i rekao bih da mi imamo najviše prepirki od svih njih, ali najmanje ozbiljnih svađa.

Što je najgora stvar koja ti se dogodila na pozornici?

Heh, trovanje hranom dok si na pozornici i nije najljepša stvar. Iskreno, devedeset i pet posto vremena predivno je biti na pozornici. No, ako si pod temperaturom ili patiš od trovanja hranom, imaš kantu u koju povraćaš iza bubnja i onda trčiš i ljudi misle: "Oh, trči kako bi se odmorio za vrijeme solaže", "Ne, trčim s jebene pozornice kako bih povratio". To je jedina situacija u kojoj sam se pitao: "Zašto pobogu ovo radim?" Ali, obzirom da je jako teško promijeniti vrijeme nastupa, ne samo nama, već i ljudima koji dolaze čak iz drugih zemalja kako bi nas čuli, potrudimo se uvijek nastupiti.

A što ti je bilo najbolje iskustvo?

Najbolje sjećanje mi je 7. rujan 2009. Točno iza ponoći bili smo na bojnom polju, gdje se odvijala bitka kod Wizne. Tokom dana imali su simulaciju bitke. Bilo je između osam i deset tisuća ljudi tamo. Navečer smo mi nastupali i točno u pol noći počeli smo pjesmu "40:1". Nalazili smo se na polju i mogli smo vidjeti gdje je ostatak bunkera, otprilike sto metara udaljen od nas. (Pokazuje rukom u kojem smjeru se nalazio bunker)
Ispred nas je bilo oko osam-deset tisuća ludih Poljaka, koji su pjevali kao luđaci. (Oduševljeno se smiješi)
To je najvjerojatnije moje najbolje sjećanje.

Ima li nešto što bi želio reći za kraj?

Još jedno pivo! (Kaže to na hrvatskom)
Je li to dobro.
Da!

E onda može to. (Nasmije se)

Hvala ti. Bio mi je užitak razgovarati s tobom.
Nema problema. Bilo kad.

GALERIJA FOTOGRAFIJA S KONCERTA U ZAGREBU 20.11.2010.