Švedski vikinzi su dobrim zvukom parali gustu zagrebačku maglu na noć 16. studenog 2011... bez obzira što sam cvokotala zubima na putu do Boogaloo-a nije se moglo mjeriti sa onim " savršenim death metalom" koji mi je tu večer napunio uši, i naravno neizostavnim cuganjem ispred kluba bez obzira na minus vani!
Točno u pola devet navečer, prvi taktovi su me ponjeli prema ulazu, biti su to taktovi meni dragih grka, Septic Flesh-a. Publika je već na početku njihovog nastupa bome pokazala da slijedi večer "zderanih glasnica" i solidno su napunili dvoranu. Ponosno su počeli svirati pjesme sa zadnjeg albuma "The Great Mass" koji je po meni definitvno poseban jer je mješavina klasične glazbe i death metala, punog čiste brutalnosti i lijepih melodija. Iako sam njihov veliki fan nekako me i nisu oduševili, činilo se kao da su samo došli "odraditi" svirku. Fotis Benardo je obavio odličan posao za bubnjevima, kao i obično, dok su Christos i Sotiris headbangali i "prebirali" po gitarama a Seth je "ukrao" show sa svojim grlenim vokalom! Pola sata je sa Septic Flash-om brzo prošlo ...
U pauzi nakon nastupa dolazim do štanda s merchandiseom, baciti malo oko na ponudu. Bilo je svega što bi na takvom mjestu trebalo i biti ( majice, privjesci, zastave i još svašta nešto)...
Vrijeme je i za sljedeći bend, kalifornijski As I Lay Dying. Osobno nisam ljubitelj metalcore-a ali ovi dečki očito ovdje imaju dosta fanova i dočekani su gromoglasnim odbrojavanjem. Mislim da je tu i uživao najviše ženski dio publike kojeg je Tim Lambesis zasljepio svojim mišićavim istetoviranim rukama. No, to je bilo dovoljno za mene pa sam odlučila uhvatiti malo zraka i zapaliti cigaretu.
Nakon smrzavanja na zatvorenoj terasi iz vela dima krećem u dvoranu. Na pozornicu izlaze, ne znam kako ih drugačije nazvati nego Vikinzima jer to i jesu, iako nisu tako bili obučeni. Dvoranom su se širili uzvici oduševljenja i definitivno su toga trebna zavladali svom publikom koja je ispunila dvoranu. Nisu imali mačeve ni drvene štitove ali su bome svojom muzikom parali vrući zrak krcate dvorane dok se iza njih uzdigao Surtur, a pjesmom "War of the Gods" sa novog albuma "Surtur Rising", su doslovno zapalili publiku. Taj bradati simpatični Johan je nedugo uspostavio odnos sa fanovima koji me ostavio u potpunom oduševljenju jer je pričao na hrvatskom (kao da je s kvarta): "Dobra večer Hrvatska! Dobra večer Zagreb! Kako ste? ", i nastavlja: " Vi ste jebeno glasni! Sviđa nam se to!" Svaki growl Johana Hegga mi je zvučao kao da onaj moćni ratnik s plamenim mačem na platnu iza njih poziva sve u dvorani na sve jače deranje, benganje, skakanje! "Destroyer of the Universe", Live Without Regrets", "slaves of Fear", "A Beast Am I" i "For Victory or Death" nizali su sa novog albuma, ali mislim da je publici za ovakav bend bilo svejedno staro ili novo. Svako malo je Johan ispijao iz svog Boromirovog roga koji mu je visio zakačen na remen, i tješio riječima manje upućenu publiku :"Nije bitno ako ne znate riječi! Ovo je death metal, nitko nije ni kužio razliku! Pjevajte!" na što sam se iznenadila jer netom prije njegovim izrečenih riječi smo se frendica i ja zezale i urlale iako nismo znale sve riječi jedne pjesme :) Tko zna, možda nas je i čuo! :)
Kako se "borba" bližila kraju zatvorili su je pjesmom "Death in Fire" ali u potpunosti razvaljuju sve na bisu s "Twilight of the Thunder God" i "Guardians of Asgaard" i pobacali ponešto trzalica u rulju. A nakon toga su "Vikinzi" ponovo nestali u magli....
Ipak je ovo bio još jedan u nizu odličnih koncerata ove godine koji nam je dozvolio bježanje od stvarnosti ovog svijeta i odlazak u egzotične svijetove planina, nemirnog mora, bitaka i najljepših ispričanih bajki....
Amon Amarth set-lista:
War of the Gods
Runes To My Memory
Destroyer of the Universe
Live Without Regrets
The Pursuit of Vikings
For Victory or Death
Varyags of Miklagaard
Slaves of Fear
Ride For Vengeance
A Beast Am I
Embrace of the Endless Ocean
Free Will Sacrifice
Asator
Death in Fire
bis
Twilight of the Thunder God
Guardians of Asgaard
Nakon smrzavanja na zatvorenoj terasi iz vela dima krećem u dvoranu. Na pozornicu izlaze, ne znam kako ih drugačije nazvati nego Vikinzima jer to i jesu, iako nisu tako bili obučeni. Dvoranom su se širili uzvici oduševljenja i definitivno su toga trebna zavladali svom publikom koja je ispunila dvoranu. Nisu imali mačeve ni drvene štitove ali su bome svojom muzikom parali vrući zrak krcate dvorane dok se iza njih uzdigao Surtur, a pjesmom "War of the Gods" sa novog albuma "Surtur Rising", su doslovno zapalili publiku. Taj bradati simpatični Johan je nedugo uspostavio odnos sa fanovima koji me ostavio u potpunom oduševljenju jer je pričao na hrvatskom (kao da je s kvarta): "Dobra večer Hrvatska! Dobra večer Zagreb! Kako ste? ", i nastavlja: " Vi ste jebeno glasni! Sviđa nam se to!" Svaki growl Johana Hegga mi je zvučao kao da onaj moćni ratnik s plamenim mačem na platnu iza njih poziva sve u dvorani na sve jače deranje, benganje, skakanje! "Destroyer of the Universe", Live Without Regrets", "slaves of Fear", "A Beast Am I" i "For Victory or Death" nizali su sa novog albuma, ali mislim da je publici za ovakav bend bilo svejedno staro ili novo. Svako malo je Johan ispijao iz svog Boromirovog roga koji mu je visio zakačen na remen, i tješio riječima manje upućenu publiku :"Nije bitno ako ne znate riječi! Ovo je death metal, nitko nije ni kužio razliku! Pjevajte!" na što sam se iznenadila jer netom prije njegovim izrečenih riječi smo se frendica i ja zezale i urlale iako nismo znale sve riječi jedne pjesme :) Tko zna, možda nas je i čuo! :)
Kako se "borba" bližila kraju zatvorili su je pjesmom "Death in Fire" ali u potpunosti razvaljuju sve na bisu s "Twilight of the Thunder God" i "Guardians of Asgaard" i pobacali ponešto trzalica u rulju. A nakon toga su "Vikinzi" ponovo nestali u magli.... 
