Ljubljana je u cijelom svojem sjaju i raskoši, što bi u slobodnom prijevodu značilo, tmurna, kišna i maglovita, dočekala ovu zanimljivu kombinaciju grupa. Unatoč odličnoj reputaciji svih nastupajućih, kao i činjenici da se isti dan u Zagrebu održavao jednako tako zanimljiv koncert, Sabaton u Tvornici kulture, što je zasigurno utjecalo na konačni broj posjetioca, Cvetličarna se zaustavila na brojci od cca 700 svjedoka ovog zaista zanimljivog glazbenog spektakla.

Petnaestak minuta nakon zakazanog termina, na binu prvi izlaze Finci Ghost Brigade, i već po prvim taktovima moglo se zaključiti da momci odlično rade svoj posao, što se moglo i primjetiti po prijemu publike. Prodoran vokal, sa uvjerljivim growl-om i milozvučnim clean vokalom, bez poteškoća je savladavao sve što mu se našlo na putu, uz zanimljivi "ples" glavnog vokala, koji priznajem do sad nisam vidio. Naime, u pauzama od vokalnih dionica, pjevač se jednostavno nasloni na stalak za mikrofon i u nekom polu sagnutom stavu se ljulja, neovisno o ritmu glazbe koja ga prati. Možda zvuči malo čudno, ali teško je opisati, međutim uvjeren sam da će svi koji su bili na koncertu i vidjeli, znati o čemu se radi. Nažalost, o ovom bendu ne znam puno, pa ne mogu više reći, osim da su, sudeći po reakcijama iz publike, bili odlično prihvaćeni i nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Svoj repertoar od nekih 6 - 7 pjesama, odradili su na zavidnom nivou.

Nakon 15 - ak minuta potrebne pauze na binu izlaze Izraelci Orphaned Land. Već nakon par uvodnih taktova, pjevač Kobi Farhi, koji svojom pojavom i stilom neodoljivo podsjeća na Isusa Krista, obratio se prisutnima sa riječima: "I am not Jesus Christ!". Njegov fizički izgled, kao i outfit koji je odabrao za nastup, mnoge bi razuvjerio. Naime, visok, mršav, kose do brade, neobrijan, odjeven u bijelu košulju do ispod koljena, uz to još i bos, sa bijelim svijetlom u pozadini i gestikulacijom i mimikama preuzetim od Isusa samoga (barem po onome na što smo navikli gledati u filmovima), hipnotizirao je okupljenu masu, koja je skakala na svaki njegov povik "Jump", koja je pjevala zajedno sa njim ali i bez njega, kada je on to tako tražio.
Za svoj veliki hit "Norra El Norra", Kobi je u najavi rekao da ga sviraju samo tamo gdje se osjećaju kao da su kod kuće. S obzirom na tu činjenicu i na podatak da navedeni hit sviraju zaista često, usudio bih se reći doslovno svuda, znači li to da se svugdje gdje dođu osjećaju kao kod kuće? Ili je to samo prikrivena simbolika vezana uz povijesne činjenice za narod Izraela, za kojega kažu da su "narod bez svoje zemlje", pa nam je Kobi ovim putem želio ukazati na probleme svog naroda kroz povijest, a i danas. Naravno, bilo je i onih kojima se scenski nastup nije u potpunosti svidio, što se moglo zaključiti po poviku "Free Palestina!".
Još jedan detalj odnosi se na to da sam po završetku koncerta osobno iz ruke u ruku dobio trzalicu gitariste koji se odaziva na ime Matti Svatizky i priznajem da nisam vidio da bi se još poneki rekvizit bacio sa bine, znači sve što je potrošeno, maksimalno je planski iskorišteno!
Sve u svemu, odličan nastup, odlične vokalne i instrumentalne mogućnosti su prikazane, naišli su na jako dobar odaziv publike, i vjerujem da će prvi sljedeći nastup, bilo u Hrvatskoj i u susjednim nam državama, biti više nego dobro posjećen i smatram da je grupa Orphaned Land zrela za headlinerski nastup, a kao predgrupu neka dovedu Ghost Brigade i uspjeh im je zagarantiran.

Publika je već bilo dovoljno zagrijana i zvijezde večeri mogli su izaći na pozornicu i nastaviti tamo gdje su prethodnici stali. Ali, nova oprema, novo sinkroniziranje sa ton majstorom, malo drugačiji izgled same pozornice, doveli su do toga da se na početak nastupa Amorphisa čekalo nekih 30 - ak minuta, i zatim su se kroz polu svijetlost, jedan po jedan član popeli na binu. Zadnji je naravno bio pjevač Tomi Joutsen, i show je mogao početi. Uzeo je svoj specifični old school mikrofon u ruke, taktovi pjesme Skyforger, sa istoimenog albuma proparali su zrak u Cvetličarni i "ples sa zvijezdama" je krenuo!


Suvereno i samouvjereno iz note u notu, iz pjesme u pjesmu, Tomi i ekipa imali su Cvetličarnu pod svojom kontrolom. Izmjenjivali su se ritmovi, vokali su bili jednostavno nepogrešivi, usudio bi se reći, doslovno kao na CD - u. Tomievi dreadovi također nisu ostali pošteđeni, dao si je truda sa "glavinjanjem" impozantnom dužinom svoje kose, sa kojom je kod muškog dijela publike izazvao ljubomoru, a kod ženskog zavist. Redali su se hit za hitom, growl za cleanom, da bi po mom mišljenju vrhunac večeri bio "Black Winter Day", kada smo i mi u publici i momci iz Amorphisa osjetili neku vrstu povezanosti, koja se dugo na ovim prostorima nije vidjela. Uglavnom, bili smo svjedoci retrospektive uspješne dvadesetogodišnje karijere i sa nestrpljenjem očekujemo nova izdanja i nove koncerte.
Za kraj još moje subjektivno mišljenje; poslovično hladni Finci su do samog vrhunca zagrijali još hladnije Slovence, koji su naravno, uz par Talijana i Austrijanaca sačinjavali glavninu u publici. Što se tiče hrvatskih metal hodočasnika, razgovarao sam par Zagrebčana (pozdrav Gordani i fotografu), čuo par Riječana, a od Dalmatinaca, osim moje malenkosti, ništa!

SET LISTA:

1. Skyforger
2. Sky Is Mine
3. Heaven Of My Heart
4. Smoke
5. Better Unborn
6. Song Of The Troubled
(karelia intro)
7. Exile
8. Silent Waters
9. Alone
10. My Sun
11. Silver Bride
12. Black Winter Day
(tales intro)
13. Into Hiding
14. House Of Sleep
15. My Kantele