Danas jedni od zasigurno najprofitabilnijih bendova pod okriljem Nuclear Blasta opet su u ''điru''. Nakon, u svim aspektima vrlo uspješnog, prethodnog albuma In Sorte Diaboli zajedno sa svjetskim turnejama koje su uslijedile nakon toga, norvežani Dimmu Borgir još jednom su dokazali kako drže titulu jednog od najprofitabilnijih metal bendova u Europi. Ove godine izdali su svoj deveti studijski album ''Abrahadabra'' i skladno s time objavili prvu turneju koja će ga promovirati, i to pod nazivom ''Darkness Reborn Tour 2010''. Hrvatska je nakon njihovog uspješnog nastupa na In Musicu festivalu prošle godine, očito ušla u njihov raspored kao jedna od zemalja koja će biti posjećena na prvom djelu ove turneje, za koju će, nadamo se, još koji put posjetiti naše krajeve.

Na jednom djelu ove turneje, Dimmu Borgir su dobili nekoliko predgrupa, a nas su, na nečije zadovoljstvo ili na nečiju tugu, potrefili već dobro poznati slovenski metal sastav Noctiferia i novi doom/black metal bend Triptykon, osnovan od strane gitarista/vokalista Thomas Gabrel Fischera poznatog po radu u kultnim bendovima Hellhammer i Celtic Frost. Upravo Triptykon je za nekolicinu publike bio glavi razlog posjeta ovom koncertu i rekao bi da je publika sa njihovim nastupom mogla biti vrlo zadovoljna, što je uvidio i sam Thomas.

Prva predgrupa, Noctiferia bila je najavljena oko 20 sati, kada su i počeli svirati. Popraćeni čvrstim karakterističnim death/indrustrial metal zvukom nastojali su što bolje i zornije promovirati svoj novi album četvrti album Death Culture. Reakcije publike su mahom bile zadovoljna, a kako sam i sam propustio barem polovicu njihova nastupa nisam uspio poslušati neke stvari koje su bile svirane. Nakon njihovog uvodnog nastupa koji se protegnuo na nekih 40-tak minuta, Boogaloo se počeo lagano popunjavati za velikana metal scene, tj za njegov novi doom/black metal bend Triptykon. Uvijek oduševljava vidjeti kako je publika, za neki bend koji slovi kao pregrupa medijski uspješnijem bendu, pridodala više zanimacije negoli se to obično zna vidjeti na većini koncerata. Iako već u pomaklim godinama, Tom Gabriel i dalje je zadržao tu svoju karizmu koju smo znali viđati i kod Celtic Frosta. Sa svojim novim bendom nastoji svoju glazbu, koju je započeo sa svojim matičnim bendovima, nešto drugačije predstaviti, te se ovdje radi o nešto težem i eksperimentalnijem zvuku od onog koji je imao prije. Sa svojih sat i nešto sitno vremena Triptykon su doslovno oduševili publiku, pa čak i oni koji nisu fanovi benda nisu mogli ne skloniti zadovoljstvo koje su dobili tokom njihovog nastupa. Tom je sa svojom karizmatičnom pojavom sa crnom kapom na glavi i dalje izgleda respektabilno, a niti vokalno nije nimalo zahrđao. Nastup su otvorili bez ikakvog intra i rasprašili po pjesmama sa svog zasad jedinog albuma Eparistera Daimones. Među odsviranim pjesmama najviše me se dojmila Goetia, dok je publika velikim pljeskom pozdravljala svaku pjesmu koju su Triptykon odsvirali. Zvuk je za vrijeme njihovog nastupa bio skoro pa točno pogođen tako da je opće oduševljenje bilo još veće, barem što se mene tiče, sa čime bi se složila i većina. Definitvno za neke je to bio nastup večeri.

Opće oduševljenje naglo je spaslo kad smo dobili informaciju da će Dimmu Borgir nastup malo kasniti zbog problema sa njihovom opremom na hrvatskoj granici. Ovakve situacije nažalost nisu novost i već se nekoliko puta dogodilo da nastupi bendova zbog ovoga ili kasne ili se otkažu. Predviđen početak nastupa Dimmu Borgira je bio oko 22 sata, no zbog poveće pauze popraćene sa negodovanjem publike započeo je tek nešto iza ponoći.



Vjerujem da se čekanje isplatilo jer su Borgiri svoj nastup otprašili onako kako nisam očekivao. Rekao bi da je nastup bio mnogo energičniji od onog koji sam imao prilike gledati 2007. i 2006. godine. Osim samom nastupu u prilog je išlo i dinamično osvjetljenje od samog benda koje je sveukupni doživljaj koncerata dovelo do vrhunca. Članovi Dimmu Borgira predvođeni vokalom Shagrathom i gitaristima Silenozom i Galderom za ovaj nastup su nam pripremili 16 pjesama među kojima su nastojali obuhvatiti sve albume, naravno uz konstatno ne doticanje prva dva albuma sa kojih opet nisu odsvirali niti jednu pjesmu. Kako su ovom turnejom promovirali zadnji album, najviše pjesama bilo je upravo sa njega. Nakon efektnog intra Xibir uz plavkasto magličasto osvijetljenje započinju prvi taktovi odlične stvari Spellbound (By The Devil) koncert je započeo veoma energično. Umor koji su poneki osjećali prilikom čekanja zbog kašnjenja opreme gotovo je u potpunosti nestao i prvih nekoliko redova je konstatno bengao i pratio bend tokom cijelog nastupa. Među novim session članovima za bubnjevima se nalazio dobro znani Daray, zatim novi basist Cyrus (poznat iz Old Mans Child-a) i klavijaturist Brat, kojeg neki pamte po svom sviranju sa The Kovenantom. Zamjene na klavijaturama i bassu su bile dostojne prethodnim bivšim članovima i ni u jednom momentu se nije osjetio gubitak bivšeg klavijaturista Mustisa, dok je Vortex-ove moćne clean vokale pjevala (zborska) matrica u kombinaciji sa Shagrathom kojem i pjevanje publike daje dodatni pozitivan efekt. Među najbolje trenutke koncerta može se izdvojiti energična stvar Puritania, zatim IndoctriNation i naravno Mourning Palace koja i dalje ima ulogu zatvaranja koncertnog nastupa. Dimmu Borgir su nam ponudili skoro dva sata svirke sa set listom kojom su fanovi bili uglavnom zadovoljni. Nešto lošiji zvuk od kojeg su se gitare malo slabije čule okorjele fanove nije strašno uzdrmao i sa velikim oduševljenjem otpratili su glavni bend večeri.

Gledajući na prijašnje nastupe, ovo je jedan od efektnijih nastupa koji je Dimmu Borgir odradio, ali i dalje se nisam mogao oteti dojmu da je nastup mogao biti puno bolji da je bila veća komunikacija sa publikom od one koju bend iscenira i reciklira iz koncerta u koncert. Oni koji su ih prvi put gledali uživo, a pogotovo fanovi mogu biti zadovoljni ponuđenim.

Set lista:

Xibir
Spellbound (By The Devil)
The Chosen Legacy
IndoctriNation
Dimmu Borgir
Gateways
Chess With The Abyss
Born Treacherous
A Jewel Traced Through Coal
The Blazing Monoliths Of Defiance
Vredesbyrd
The Serpentine Offering
Puritania
Progenies Of The Great Apocalypse
Mourning Palace
Perfection Of Vanity