Sto zbog obveza, sto zbog cinjenice da, iako doticni imaju nemali broj hitova s lako pamtljivim melodicnim refrenima (a ja se poprilicno palim na to) - nemaju (za moj ukus) 'ono nesto' - nisam planirao otici na Disturbed.
...Ali eto, dogodilo se da sam ipak dobio priliku i pojavio se 10.06.2008. u vecernjim satima u Klubu Boogaloo...

Odmah po mojem dolasku (kao da su znali) sa svirkom je pocela predgrupa, varazdinsko-ivanecki Cold Snap.
Ono sto me iznenadilo (osim cinjenice da je vec na samom ulazu u klub zvuk bio izuzetno glasan) jest broj ljudi. Ne sjecam se kada sam zadnji put u Boogaloo-u vidio toliko ljudi. Izgleda da Disturbed privlaci daleko sire mase nego sto su neki od nas mogli i pretpostaviti.

Vratimo se na Cold Snap.
Decki su isfurali nove, crne, kosulje sa logotipom benda. Nisam ih vidio izbliza, ali izdaleka izgledaju sasvim ok. Pjevaci (za one koji nisu znali - u bendu su dva vokala, jedan 'angry', a drugi 'growl' sa pomalo vristanja i raznoraznih efekata) se krecu po stageu dok je ostatak banda pomalo statican, ali ako nista drugo - sasvim dovoljno bengaju i skakucu u mjestu. Bubnjar, iako, barem izdaleka, sitan rastom, izgleda poprilicno impresivno glede nacina sviranja svog instrumenta, a i zvuk (citaj: ritam) koji pritom proizvodi daje dobru podlogu glazbi koju decki prase. Ta glazba je, najkrace receno, nesto moderniji nu-metal. U principu, kombinacija Korna i Soulflya (posdjetili su me na jos jedan bend, ali se u ovom trenutku ne mogu sjetiti koji).
E sad, da nisam trebao istipkati ovaj report vjerojatno bih se nakon prve dvije minute njihove svirke pokupio van, ali eto, morao sam ostati i nekako naviknuti usi na sve to.
Naime, iz nekog, meni nejasnog, razloga, tonac ili je gluh ili je odlucio nimalo se ne truditi .. ili je jednostavno mrzio Cold Snap!?
Vokali (pogotovo ovaj 'angry') su daleko nadglasavali ostatak banda, a na trenutke da je to predstavljalo ozbilju opasnost za bubnjice. Bubnjevi (kad vec spominjemo bubnjice) su se solidno culi, gitare samo u riffovima, a basa kao da i nije bilo.
Kako sam, dakle, ipak ostao do kraja njihove svirke, moram priznati da su mi se svidjeli (slazem se da iako nisu revolucionarni, spajaju dobre tipove glazbe koja ima poprilicno puno poklonika tako da su, moglo bi se reci, na dobrom putu). Ostaje ipak cinjenica da bi sve to zvucalo daleko bolje da su imali barem malo zainteresiranijeg (ili profesionalnijeg) ton-majstora.
S druge strane treba ipak reci da ih je dobar dio publike sasvim ok prihvatio i realno govoreci, cak i sa tako losim soundom zapalili su ljude i time postigli znacajan uspjeh.

U pauzi prije Disturbeda ide se po pivu. Tocene nije bilo, a uz to u klub se ne mogu unositi boce pa svi pretacu iz 0,3 boca u plasticne case. Jesam li rekao da nije bilo tocene pive!?

Kao sto sam vec spomenuo - vec za vrijeme Cold Snapa 3/4 kluba bilo je puno, a sada se to popelo na 4/5!
Tj. mogli bismo reci da je klub bio pun puncat, s obzirom na to da je nesto malo mjesta bilo tek tamo gdje je nekad bio sank (nasuprot stagea), a ako bi netko tamo i stajao ne bi apsolutno nista vidio ako je nizi od 1,90 m.

Negdje oko 23 sata na stage biva dopremljen David Draiman (vokal) u ludackoj kosulji s maskom ala Hanibal Lector (inace standardan njihov 'izlaz').
I svirka pocinje..

Zvuk je nakon malo glancanja na prve 2-3 pjesme bio puno bolji nego za vrijeme predgrupe, sto se, naravno, i ocekivalo.
Medutim, meni osobno nije se svidio zvuk gitare. Bio je nekako preplastican pa cak i pre-amaterski. Bez one prave nabasirane zestine.
Osim toga, bendu na live koncertima (tj. bar je tako bilo na ovome) definitivno fali druga gitara jer se cesto osjeca ta 'praznina' za vrijeme gitarskih solo dionica, koje bas gitara jednostavno ne moze popuniti.
Pohvale idu na racun vokala, koji je bio cak i bolji nego na nekim live-snimkama koje sam cuo ranije.
Daljnja pohvala svakako ide krajnje uzivljenoj publici koja od prve do zadnje minute daje i vise nego zasluzenu podrsku bendu.

Neke je zasmetalo kada je David rekao da publika dolazi iz svih krajeva bivse Jugoslavije. Uzevsi u obzir da sam osobno zapazio velik broj ranije nevidenih faca (a nije bas da sam rijedak gost na rock i metal koncertima) ili pak dosta faca iz susjedne BiH  te da je, kad je Dave izgovorio gore navedenu recenicu, barem polovica dvorane glasnim uzvicima pozdravila te rijeci ocito je da je dosljaka bilo doslovno odasvuda. Na kraju krajeva, nikad nije bilo rasprodanog metal koncerta u Zagrebu koji bi pohodili iskljucivo zagrepcani ili iskljucivo Hrvati.

Iako su svirali solidan presjek karijere, sa neizostavnim Sickness, Stupify, sjajnom obradom Collinsove Land of Confusion te nekoliko pjesama sa novog albuma koji nosi naziv 'Indestructible', sa pauzom prije bisa, sve u svemu nisu svirali vise od nekih 75 minuta sto bas i nije za pohvalu.

Ono sto mozda jest za pohvalu je da je Dave uz standardno hvaljenje mladih Hrvatica (gle, znamo da su nam cure komadi!), za razliku od mnogih njegovih prethodnika koje je takoder zapanjila ljepota nasih sugradanki (pa su cesto postajali mozda malo previse vulgarni), ipak rekao da on jako voli svoju djevojku.
Ne znam kako je to djelovalo na zenski dio publike. Mozda znaju u traumi ili na psihijatriji...

Naletio sam bespucima interneta na neke prigovore glede koristenja sampleova i nasnimljenih back-vokala. Dok mi je ovo prvo vise manje normalna stvar (mada nekako bolje sjeda kada se osoba koja reproducira te zvukove nalazi na pozornici iza nekog synthesizera ili laptopa) nisam bas najstretniji kada se isto radi s back vokalima - ipak su tu mogli pripomoci i ostali clanovi grupe, ali dobro, bilo kako bilo, svatko je svoj posao odradio i vise nego dobro, a jesu li ili nisu mogli dovesti jos jednu ili dvije osobe na pozornicu ostavljamo njima na prosudbu.
Ipak, sjetim li se proslogodisnjeg Kornovog koncerta sa 8 ljudi na pozornici - ni to bas nije neka sreca.

Po zavrsetku svirke, jedna dodatna novina za Boogaloo i opcenito metal scenu. Iako mnogi nisu isprva shvatili zasto se u manjem klubu (tamo gdje su biljar i sank) nalazi sipka, cetiri stola i stolice jedan do drugog te nekoliko redara - poslije koncerta je odrzan meet & greet na kojem je sudjelovao cijeli band. Trebalo ih se, istina, cekati nekih 45 minuta da se pojave, ali eto, istinski obozavatelji dosli su na svoje, dobivsi autograme ili priliku da se fotografiraju sa svim clanovima benda, a da pritom nisu trebali opsjedati tour-bus.

Toliko od mene, solidan koncert koji ce meni osobno ostati u sjecanju ponajvise zbog sjajne publike!