Cim se spomene ime Heidenfest osmijeh na licima metalaca rijetko kad moze posustati. Pogotovo ako govorimo o ljubiteljima folk, viking, epic metala sa svojim karakteristicnim zvukom na kojem nijedan njegov fan ne moze ostati na mjestu ili ne prepustiti se pustom benganju uz zarazne riffove, vokale, ritmove i svega ostalog sto krasi taj, danas jako popularni, podzanr metala. Ovogodisnje izdanje Heidenfesta ponovno je okupilo zavidnu kolicinu bendova od kojih su najvise paznje plijenili dobro znani Ensiferum i Equilibrium, ali uz ovaj put, specijalnog headlinera Twilight Of The Gods, Bathory tribute benda. Za jedan dio, prvenstveno starije, publike (kao i moje malenkosti) headliner je bio dovoljan razlog posjeta ovom jednodnevnom festu. Osim navedenih bendova u Ljubljani su im se pridruzili i Amerikanci Swashbuckle zajedno sa Nizozemcima Heidevolk. Ovakav paket od pet vise nego odlicnih i kvalitetnih bendova se jednovatno nije smio propustiti te je sve navedeno nagnalo mene i nekolicinu metalheadsa iz Rijeke da se uputimo na ovu pravu festu od koncerta.

Klasicna ruta do Ljubljane ponovno je prosla uz ispijanje povece kolicine pive i putovanje se ucinilo krace nego to obicno zna biti kad inace posjecujemo susjednu nam Sloveniju. Dolazak u Ljubljanu u ranijim poslijepodnevnim satima proveli smo (opet) u ispijanju povece kolilcina piva i uz naravno nesluzbeno druzenje sa ponekim clanovima od nastupajucih bendova i njihovim fanovima koje smo zatekli ispred kluba.

Koncert je poceo negdje oko 19 sati uz zvukove Heidevokla. Kako nam je u to vrijeme jos bilo prerano da udjemo u dvoranu propustili smo vecinu njihovog nastupa, ali zato vjerni fanovi kojih nije bilo tako malo podrzali su bend bas onako kako treba. Dok smo cekali nastup slijedeceg benda Swashbuckle iskoristili smo priliku malo prozujati okolo i vidjeti sto se nudi na merchandise standu. Uz razumne cijene majica, CD-ova, DVD-ova i ploca naslo se je za kupiti i nesto smijesnih i neuobicajenih artikala. Medju spomenute svakako treba spomenuti cetku za WC skoljku sa logom Ensiferuma kao i Ensiferum kondome. Nismo se mogli suzdrzati a da ne puknemo u smijeh, na sto nam je simpaticna prodavacica ukazala kako su ponudjeni kondomi kvalitetni i sigurni i da bi stvarno trebali kupiti jedan. Naravno da to nismo ucinili jer uz cijenu od 2€ po kondomu na kojem je vjerojatno slika benda nikako ne moze biti napaljujuce. No, vratimo se na bitne stvari kao sto je sljedeci bend. Swashbuckle je nastavio u puno dinamicnijem i humoristicnijem izdanju. Sa svojim piratskim imidzem i thrash metal orijentiranom glazbom nikoga nisu ostavili ravnodusnim i mirnim. Scenski nastup ove simpaticne trojke bio je takodjer za svaku pohvalu. Najvise paznje plijenila je maskota morskog psa koja se gegala po pozornici i iz cijih su usta virile noge pojedenog plivaca. Iz prilozenog se vidi koliko je bend ufuran u svoje gusarske teme i koliko je zabavan za pogledati. Uz neizbjezne thrasherske riffove i zarazne refrene presli su mahom preko svoje cijele diskografije i uz 45 minuta svirke vrijeme je bilo za nesto poznatije i popularnije bendove koje je publika s nestrpljenjem iscekivala.

Uz nesto povece naguravanje i uz solidnu popunjenost Mediaparka vrijeme je bilo za Equilibrium, bend koji je hvaljen od strane folk/viking metala i koji u svojoj epicnoj glazbi ima mnogo toga za reci. Kako prije nisam imao prilike gledati ovaj njemacki sastav mogu reci da nisam bio nesto fasciniran ponudjenim. Kompleksnost njihove epicne glazbe uz pregrst klavijatura na studijskoj snimci, kod nastupa uzivo nije bas reprezentativna kako bi trebala biti. Kako za koncerte nisu imali klavijturista, sve glavne klavijaturne dionice su se pustale preko matrice, a ostatak metal segmenta bend je sasvim dobro skinuo i predocio upravo onako kako mozemo cuti i na CD-u. Pregrst gitarskih akrobacija, solazica i riffova nije nedostajalo i Equilibrium su na veoma efektan i upecatljiv nacin publiku digli na noge, cak i one koji nisu veliki fanovi benda (u sto bi mogao ubrojiti i sebe). Uz klasicne koncertne hitove Blut Im Auge i Met novi vokalist Robert Dahn pokazao se kao dostojna zamjena prijasnjem vokalu. U prilog mu jedino nije islo lose ozvucenje stoga se njegov vokal gotovo da nije nista cuo. Oko sat vremena konstatne svirke i uz dodatno nabrijavanje za nastavak veceri nastup zaokruzuju sa pjesmom Unbesiegt. U globalu nastup im je bio veoma efektan, ali po nicem posebno pamtljiv, iako su fanovi u prosjeku tinejdzerskih godina pozdravljali bend kao da su se bogovi spustili na zemlju. No, ok, svakom svoje.

Opca euforija se pocela povecavati kad su Equilibrium najavili slijedeci bend. Dobro poznati finski Ensiferum ocito je bio glavni razlog dolaska po mojoj procjeni vise od polovice publike. Dupkom pun parterni prostor (jer je balkon i gornji dio kluba bio ''offline'') sacinjavali su ufurani fanovi obojani warpaintom i uz nekoliko plasticnih vikingskih sjekira i sljemova jedva su suspregnuli svoju zelju da vide svoj omiljeni bend. Priprema za pocetak Ensiferuma je trajala relativno kratko i uz dodatnu scenografiju sa karakteristicnim stitom i dva maca ispod klavijatura i uz neizbjezni viking intro Ensiferum se pojavio na pozornici. Opca ufuranost, naguravanje i euforija su mogli poceti. Petri i ekipa iz Ensiferuma napravili su pravi kaos na pozornici u pozitivnom smislu sto je ocito pustilo dojam na sve prisutne te je koncert zasada zaista bio jedan od efektnijih i upecatljivijih. Crowd surfera nije nedostajalo pa se svako malo moralo paziti da vas netko ne zakaci nogom, glavom, pa cak i sisom zbog poveceg broja zenskih surfera. Nitko od nas se nije bunio na zadnje napisano, pa smo ''jedva cekali'' da nam ponovno nesto padne pod dlan. Nastup Ensfieruma je proletio veoma brzo te se je sat i pol vremena cinilo kao desetak minuta. Petri je cak u jednom trenutku zamolio publiku da ostane sa one strane pozornice, a ne na njoj samoj, posto prazan prostor izmedju pozornice i publike ovaj puta nije postojao. Neizbjezni hitovi poput From Afar, One More Magic Potion, Lai Lai Hei, Twilight Tavern, Iron i ostatak playliste cinilo je pravi vikinski ugodjaj i dokazalo kako Ensiferum imaju gomilu fanova na svakom od svojih koncertnih nastupa.

Zavrsetak Ensiferuma i najave glavnog headlinera, Bathory Tribute benda, Twilight Of The Gods nije odjeknulo kao nesto sto vecinu zanima. Pomalo smijesna i na neki nacin zalosna situacija dogodila se kad su nakon Ensiferuma skoro svi prisutni napustili dvoranu i pohrlili prema vanjskom prostoru kluba. Takodjer, pomalo porazavajuca cinjenica je i ta da sto je za vrijeme svirke Twilight Of The Gods-a dvorana bila polupuna (sa ajd, nesto vecim naglaskom na puna) i to sve zahvaljujuci vokalu Alanu Nemtheanga-i iz Primordiala koji je svako malo morao nabrijavati publiku. Bilo bi grijeh ne spomenuti ostatak postave koju je cinila krema black i viking metala a to su: basist Frode Glesnes (Einherjer), bubnjar Nick Barker (ex-Dimmu Borgir, Cradle Of Filth) i gitaristi Blasphamer (Mayhem), i Patrik Lindgren (Thyrfing). Ovakva jaka postava dostojna je sviranja Bathory pjesama i u tome se pokazala vise nego spremno i vjerodostojno. U nesto mirnijoj i osobno puno intimnoj atmosferi bend vecer zapoceo je koncert na kojem se pokazalo kako duh Bathory glazbe i dalje postoji i kako mu nitko nije ravan kad je u pitanju viking ili black metal kakvog znamo danas. Vokalist Alan totalno je uvjerljivo skinuo Quorthona i na tome mu svaka cast. Na trenutke sam pomislio kako na pozornici stoji Quorthon, a ne Bathory Tribute band. Kako se radilo o nastupu na Heidenfestu set lista Bathory pjesama bila je koncentrirana na viking/folk fazu benda, a nesto manje na njegovu raniju black metal fazu. Stoga nisu bile odsvirane neke pjesme koje sam htio cuti, ali jednostavno nije se moglo ne odsvirati legendarni klasik A Fine Day To Die koja je nagnala sve prisutne na opce benganje i zaludjenost. Najvise odsvirnih pjesama bilo je sa albuma Hammerheart, Blood On Ice i Blood Fire Death, tako da se je moglo cuti odlicne stvari poput Valhalle, Father To Son, Home Of Once Brave, One Eyed Old Man i Blood Fire Death. Ostatak bogate Bathory diskografije nije nesto posebno dotaknut, osim poneke pjesme, vec je sve uglavnom bazirano na, ponekima, najbogatijem Quorthonovom djelu stvaralastva. Nakon vise nego epicnih i vise nego odlicnih sat i pol vremena, koncert je zatvoren sa prije spomenutom Blood Fire Death na cijem kraju je uslijedilo riganje vatre u pravom black/viking stilu. Sviracki sve savrseno i tocno odsvirano prave Bathory fanove ostavilo je vise nego zadovoljnima i jos jednom dokazalo kako Bathory-u u svom zanru nema ravnih.

Zalosno je sto jedan kultni bend kao sto je Bathory danas ne moze skupiti zavidan broj fanova. Da li je razlog tome radni dan, previse predgrupa koje privlace mahom nove i mladje metalheadse, ne bih znao, ali kolicina i broj fanova koji zna legendarne Bathory hitove je bio daleko manji od onih koji nazalost ne znaju niti jednu jedinu pjesmu vec samo bleje u bend i slusaju. Vjerojatno bi situacija bila obrnuta da je bilo manje predgrupa i da je Twilight Of The Gods svirao u nesto drugacijim okolnostima ili sa drugacijim izborom predgrupa, no opet, ono po sto smo dosli smo i dobili. Odlican ugodjaj u istinskom viking ruhu, odlicnoj atmosferi na pozornici i sve skupa popraceno prisnijem kontaktu sa publikom zatvorila je Heidenfest uz zavrsne stihove:

''And to lead you all
Where horses run free
And the souls of the ancient ones reign...''

- Quorthon R.I.P. (1966. - 2004.)