Jesenska koncerta sezona je započela i u svom je punom tijeku. Nakon prošlogodišnjeg posjeta Zagrebu gdje su nastupali sa Dark Tranquillity-em, Insomnium su polako došli do statusa glavnog benda koji predvodi turneju zajedno sa ostalim bendovima iz kategorije melodic death metala. Prije mjesec dana izdan 5. album ''One For Sorrow'' pobrao je, i trenutno još uvijek donosi, mnoštvo pozitivnih kritika, a skladno s time Insomnium polako, ali sigurno dolaze do statusa ikona današnjeg melodic death metala. Svoj specifični zvuk kojeg se ne boje pomiješati i sa malo elemenata doom metal glazbe dobio je svoj epilog i na zadnjem albumu, te je skladno s time i sa njega odsvirano i najviše pjesama, no o tome nešto kasnije. Mala europska turneja koja broji svega 15-tak datuma pokazala se odličnom prilikom da se u nju ubaci i ostali dio paketa ove finske melodic death večeri. Radi se o odličnom i možda premalo eksponiranom bendu Before The Dawn i nešto manje poznatom MyGrain. Obe predgrupe trenutno predstavljaju svoje najnovije materijale, tako da ljubitelji njihovog zvuka nisu ostali zakinuti čuti i nove stvari svojih omiljenih bendova.

Ne jako presudna okolnost, je ta što su same vremenske prilike tog dana bile u skladu sa nstupajućim bendovima. Jesenske temperature i boje krošnji drveća, magla, noć... sve to činilo je samo isčekivanje koncerta boljim, i cijelokupna glazbena atmosfera bila je u tom skladu. Olakotna okolnost je bila i ta što je koncert pao na petak tako da ga je pohodilo dosta ljudi, doduše, to se tek potvrdilo negdje nakon nastupa prvog benda. Početak koncerta nije kasnio, tako da su pozornicu tek nešto iza 20:30 zauzeli MyGrain, bend koji je sa svojim prvim albumom Orbit Dance stekao podosta fanova, a isto tako priklonio pažnju i na malo ozbiljniju publiku koja je znala prepoznati njihov unikatni melodic death metal zvuk. Kasniji albumi nažalost nisu slijedili primjer prvijenca tako da se nisu posebo istakli u njihovoj ne tako bogatoj diskografiji. Satnica od 30-45 minuta bila im je dovoljna da ukratko predstave svoj rad koji iskreno nije nešto jako reprezentativan i može se reći kako ovakvih bendova ima među demo skupinama podosta. Publika nije nešto naročito pozdravila njihov nastup i bila je uglavnom nezainteresirana, osim nekolicine kojih je pjevač Tommy nekako uspio motivirati. Njihov nastup nije u suštini bio tako loš, već jednostavno glazba sa kojom se predstavljaju ne odskače od nikakvog prosjeka, a i sama kombinacija skakutanja na pozornici i isforsiranog deranja u mikrofon nikad mi se nije sviđala. Simpatični dio koncerta je bila proslava rođendana njihove klavijaturistice Eve uz neizbježno pjevanje ''happy birthday'' od strane publike, nakon čega su MyGrain zatvorili koncert sa stvari Trapped In An Hour Glass.

Slijede Before The Dawn, na kojima je koncertni prostor Gala Hale bio fino ispunjen i očito jedan od razloga kako je većina došla pogledati ovaj solo projekt Tuomasa Saukkonen, glavnog masterminda iza doom/death bendova Black Sun Aeon i Dawn Of Solace. Scenski i glazbeno puno ozbiljniji i bolji od prvog benda, čak i sa polovicom izmjenjene postave, ova četvorka otprašila je tehnički i korektno ukupno 9 pjesama između kojih se našla i jedna nova pjesma Phoenix Rising sa zasad bezimenog nadolazećeg albuma. Tuomas, kao i ostatak ekipe, bez drugog clean vokala i basista Larsa Eikinda, pokazao je kako se prezentira čvrsti i direktan zvuk melodičnog death metala. Bez prevelikih scenskih egzibicija uz stav ''mirno'' uz tu i tamo koje headbanganje Tuomas je svoje vokalne i gitarske dužnosti obavio bez greške. Pozitivne kritike također idu i ostatku ekipe među kojima me ugodno iznenadio mladi basist Pyry Hanski kao i drugi gitarist Juho. Od odsviranih pjesama isticale su se: Disappear, Fear Me, Wraith, Repentance i Unbreakable, a niti ostatak playliste nije podbacio. Zvučno dobro potkovani uz više nego odličan razglas, svojih sat vremena svirke odradili su profesinalno, i bilo ih je stvarno gušt gledati čak i za one koji ih ne slušaju aktivno (jedan od njih je i autor teksta).

Insomnium je ovaj puta kao glavni bend večeri imao tu čast da svoju satnicu i setlistu produži kako zaslužuju i to nakon dosta vremena šlepanja kao support nekom drugom bendu. Upravo radi toga ukupno 15 odsviranih pjesama čini impresivan broj, a sa svojih sat i 45 minuta sklande i uigrane svirke uspjeli su pravilno prenijeli i predočili emocije koje kriju u svojoj glazbi. Preko instrumentalnog intra Inertia, članovi Insomniuma započeli su koncert u uigranom stilu i nakon pozdrava publike nastavili koncert sa novom stvari Through The Shadows i službeno započeli svirački dio koncerta. U samom startu vidjelo se kako će ovaj koncert proteći u jednoj ugodnoj atmosferi uz zvukove odličnog i melankoličnog death metal zvuka. Niz pjesama nastavljen je u istom tonu novog albuma uz zvukove brze i melodične Every Hour Wounds, nakon koje je uslijedila ništa drugačija ni lošija Where The Last Wave Broke sa prethodnog albuma Across The Dark. Na repertoaru se je našla cijela diskografija tako da oni koji favoriziraju prva izdanja Insomniuma došli su na svoje sa pjesmama The Elder i The Day It All Came Down koje uživo zvuče puno bolje, a stopljene sa novim pjesama stvaraju dojam kako ni one same nisu ništa slabije ili lošije od njihovih starijih radova. Što se članova tiče došlo je do male promjene u stalnoj postavi tako da je dugogodišnji drugi gitarist Ville Vani zamijenjen sa Markusom Vanhalom, čiju je ulogu za ovu turneju preuzeo Tuomas Jappinen, što vjerojatno znači da Markus nije stigao uvježbati sve stvari. Bez obzira na to, uz na početku male tehniče poteškoće sa drugom gitaru, cijelokupni koncert protekao je upravo onako kako treba. Sam scenski nastup se nije po ničem posebno previše isticao, a originalni članovi basist/pjevač i glavni tekstopisac Nillo Sevanen i glavni gitarist Ville Friman zajedno sa bubnjarom Markusom potrudili su se bez greške i uz pravilne melodije što više približiti istinski zvuk Insomniuma. Tehnički dobro potkovani, zvučno nešto slabiji (barem iz prvih redova), Insomnium su nakon jednog bisa koncert zatvorili sa melankoličnom naslovnom pjesmom One For Sorrow i okrunili ovu hladnu jesensku koncertu večer sa emotivnim stihovima. Uz outro - Decoherence prostor se polako počeo prazniti, a ispred Gala Hal dočekala nas je upravo ona hladna, melankolična i tiha večer koja je kasnije u kombinaciji sa putnim soundtrackom najbolje predočila glazbenu veličinu Insomniuma.

Zasad, jedan od boljih koncerata ove godine.

Set lista - Insomnium

Inertia
Through The Shadows
Only One Who Waits
Where The Last Wave Broke
The Killjoy
The Elder
Song Of The Blackest Bird
Down With The Sun
Unsung
The Day It All Came Down
Weighed Down With Sorrow
-----------------------------------
The Gale
The Mortal Share
Evey Hour Wounds
One For Sorrow
Decoherence