 Megadeth, jedan od prvih i istinskih thrash metal sastava, konačno u Hrvatskoj po prvi put.
Vruć i sunčan dan, grupa od 4 momka u najboljim godinama, stara garda, kako bi rekao jedan moj prijatelj, kreće na put iz Splita za Zagreb u kasnim prijepodnevnim satima. U automobilu se nalazi ista ekipa koja je gledala Megadeth 2001. godine u Milanu na Gods Of Metal festivalu, i naravno, odmah dolaze sjećanja i počinje se sa usporedbama po principu, tada su bili dosta mlađi, ali zato su sada puno iskusniji i po snimkama sa prijašnjih koncerata vidi se da su se žarom i energijom koju nude publici vratili u ranu mladost.
Prva stanica Šibenik, pauza od nekih 45 minuta za ručak i obnavljanje zaliha dragocijene tekućine za ostatak puta koji je pred nama. Vozimo se auto cestom, primjećujemo da nema toliko "metalaca sa juga" po cesti, na što smo navikli gledati na ovim našim izletima, ali stiže dojava da se na staroj ličkoj magistrali, popularnoj D1 cesti nalazi kombi sa 9 osoba, kao i da se uputila ekipa sa Cresa.
Tijekom vožnje na CD playeru, naravno Megadeth kompilacija, neka vrsta best of izdanja, ili ti ga neka verzija "eh, da barem ovo odsviraju". Zatim se još izmjenjuju redom Nevermore, Overkill, Exodus, Metallica..da bi se uz ritmove old school glazbe zaustavili 70ak km prije Zagreba na još jednu kavu. Izmjenjuju se citati, adrenalin polako raste.
Ulazak u Zagreb i vožnja do Boogalooa protječe bez većih problema i nakon pronalaska sigurnog mjesta za parking, polako se u društvu sa ostalima upućujemo u obližnji kafić u traženje hladnog piva i debele hladovine. Pivo pronalazimo iz prvog pokušaja, dok sa hladovinom imamo manjih poteškoća, ali uskoro se i taj problem rješava.
 Nedugo nakon toga dobivam informaciju da imamo potvrđen intervju sa jednim od članova benda. I krenuli su zvoniti mobiteli...biti će, neće, ipak hoće, netko kasni, pa dolazi do informacije da će početi za 5 minuta ili neće početi nikako, nervoza na vrhuncu, ali ipak na kraju, uz sve peripetije, komplikacije, uvjeravanje security osobe da nas pusti, iako nas doslovno za ruku drži tour menagerica Megadetha, kolegica sa Venia mag portala, Ivana i ja konačno prolazimo sve provjere i dolazimo do.....bubnjara Shawn Drovera. Jako simpatičan i otvoren, zahvalan sugovornik. Na raspolaganju smo imali 10 minuta, i niti sekunde duže, jer takva su pravili i striktno ih se je potrebno držati. Dvije minute su do kraja, dolazi tour menagerica i podiže dva prsta u zrak, ali ne u znak pobjede, već kao upozorenje na vrijeme koje nam je još na raspolaganju.
O svim detaljima i temama o kojima se razgovaralo možete pročitati u rubrici intervju. Samo želim još jedan put pohvaliti g. Drovera!
Idemo dalje....nakon zaista ugodnog razgovora i prije samog koncerta, vrijeme je za još jedno osvježenje. Zajedno sa kolegicom Ivanom nalazimo mjesto na balkonu i uz piće prepričavamo dojmove. Naime, Ivana je dobila razgovor sa Davidom Ellefsonom, tako da ćete i taj intervju moći uskoro pronaći na našem portalu, i po njenim riječima, David je više nego simpatičan i razgovorljiv.
Polako se balkon popunjava, moram priznati da se još uvijek na dnevnom svjetlu na licima posjetitelja vidi veliko uzbuđenje i iščekivanje. Napominjem da su klub napunile sve generacije i uživao sam u pogledu na mlade i stare, na muške i ženske, svi zajedno dišu kako bi doživjeli jedan od najvećih thrash metal bendova u povijesti.
U svoj toj zbrci i strci i trenucima opuštanja i druženja nisam uspio pogledati predgrupu, slovenski Prospect, za što se ovim putem ispričavam.
Vrijeme je 21.30, termin za kada je najavljen početak koncerta. Klub je već popunjen i već se naslućuje da će nas tijekom koncerta pratiti velika vrućina. Sa razglasa se čuje Pantera, ekipa urla .....Respect, nakon toga uz zvukove Iron Maidena uzbuđenje je na vrhuncu, iz publike se čuje skandiranje Megadeth, Megadeth i zaista, u 21.45 na binu prvi izlazi bubnjar Shawn Drover, diže ruke u zrak i uz blagi naklon publici sjeda za bubanj, nakon kojega se na bini pojavljuje gitarist Chris Broderick, stavlja svog Ibaneza (barem mi se tako čini) oko vrata i uz blagi osmijeh upućen publici, koja ga s oduševljenjem dočekuje, pogleda sebi na desnu stranu odakle se pojavljuje David Ellefson, te izaziva još veću reakciju publike. Iščekivanje je na vrhuncu, iz publike dolaze urlici Dave Mustaine...Dave Mustaine....i nedugo nakon toga pojavljuje se na bini sa svojom bijelom košuljom, za koju se može reći da mu je postala zaštitni znak.
 Prva pjesma Wake Up Dead, pomalo neočekivano, ali odličan izbor za podizanje ionako već uzavrele atmosfere. Uz malo traženja idealnog zvuka, kojega je u Boogaloou skoro pa nemoguće pronaći, nastavlja se sa Skin O' My Teeth, koju sam priznajem čuo bolje nego prvu. Vjerovatno zbog činjenice da sam se pomaknuo više po sredini bine, gdje mi se zvuk učinio puno boljim nego što sam doživio stajajući sa strane. Slijedi kratki pozdrav i nastavak sa pjesmom Headcrusher koja prelazi u depresivnu, ali odlično izvedenu In My Darkest Hour. Nakon toga poznati taktovi koji nas polako uvode u vrhunac koncerta, Holy Wars, Hangar 18, iako su mnogi, uključujući i mene tada očekivali da krenu sa Take No Prisoners, Megadeth su se ipak odlučili da nam odsviraju Five Magics, zatim Poison Was the Cure, i već tada je bilo jasno da neće odsvirati cijeli Rust In Peace album. Na razočarenje mnogih koji su to očekivali, ostali smo zakinuti za Lucretiu, Dawn Patrol i Rust In Peace....Polaris. Zatim slijedi maestralni Tornado Of Souls, moj osobni favorit večeri, zajedno sa Symphony Of Destruction, koju je publika u transu zdušno otpjevala zajedno sa bendom uz već standardno skandiranje Megadeth, Megadeth....ooooo Megadeth. Između navedenih pjesama izvedene su još Trust, A Tout Le Monde, Sweating Bullets, te posljednja, Peace Sells....sa dionicama Holy Warsa.
I tada iznenađenje večeri. Kada se činilo da je sve gotovo, Shawn prilazi Mustaineu i na uho mu govori "one more", i ponavlja "one more", da bi Dave otišao do Chrisa Brodericka, sa kojim izmjenjuje par riječi, i na opće iznenađenje sviraju Angry Again, da bi koncert završili sa She-Wolf.
Da li je to bilo spontano ili već dobro uigrani scenarij igre na faktor iznenađenja nećemo doznati nikad, ali u svakom slučaju izgledalo je prilično uigrano.
Shawn Drover i David Ellefson bili su već poslovično standardno dobri, Chris Broderick odsvirao je svoje dionice genijalno i još jedan put dokazao da pripada u sami vrh najboljih svjetskih gitarista čija vitruoznost bi još više došla do izražaja da je ozvučenje bilo bolje. Kod Mustaine me je priznajem iznenadila određena doza spontanosti koju kod njega nisam očekivao, čak je kontakt sa publikom bio popraćen osmijesima.
Zamjerka ide najviše prema velikoj vrućinu i na neusklađen zvuk. Bilo je trenutaka kada se od žamora publike bend doslovno ne bi čuo, posebno Daveov vokal, ali nećemo sada tražiti dlaku u jajetu. Bio je ovo veliki koncert velikog benda koji će zasigurno biti upisan kao povijesni koncert za hrvatsku publiku.
Samo još da napomenem da smo sretno i umorno, ali ispunjenog srca i puni dojmova sretno doputovali u Split. Ukoliko mi dozvolite malu privatizaciju medija, ovim putem bih se želio zahvaliti našem vjernom vozaču Kali, zatim Weri na dobroj atmosferi na putu i Vjeranu za podršku. Također, zahvale idu Vedranu 501 i Bishopu, jer su mi omogućili razgovor sa Shawnom, hvala Kristini iz Dancing Beara, Ivani iz Venia maga za diktafon i slike, te naravno mojoj ljubavi za sve ostalo;))
 Mustaine je završio koncert sa riječima "You 've been great, we 've been Megadeth", ja završavam sa: one & only Mr. Dave Mustaine, hope to see you again!
SETLIST:
Wake Up Dead
Skin O' My Teeth
Head Crusher
In My Darkest Hour
Holy Wars... The Punishment Due
Hangar 18
Five Magics
Poison Was The Cure
Tornado Of Souls
Trust
A Tout Le Monde
Sweating Bullets
Symphony Of Destruction
Peace Sells / Holy Wars... The Punishment Due (Reprise)
Angry Again
She-Wolf |
